| |
| |  | | |  | Najveća je’ žrtva rat bio čovjek utopljen u Narod. Toj kategoriji )vrsti’ pripada i Goran Sarić. Zahvaljujući toj činjenici mogao je pisati pjesme protiv rata i onih što su ga proizveli. Mogao je pisati pjesme koje imaju dubok smisao, široke i snažne poruke. Mogao je postavljati retorička pitanja kao u pjesmi istoga naslova i pjevati o strahu i neupitnim dvojbama.
´Sa strahom sam dvojio o snijegu i mrazu
koji još mogu doći.
Jer, u Grad već dugo ne stižu kamioni,
Zbog sukoba zaraćenih strana.´
Iz recenzije Ive Mije Andrića | | |
| | |
| |  | | |  | ‘… Goran Sarić posjeduje ono što je osnovna vrilina ‘mlade poezije’: visoka kultivisanost stiha, jezika i izraza, superiorno vladanje formom, znalačko komponiranje pjesničkog rukopisa, i td. Ono, pak, što mi se uvijek činilo osnovnom slaboćom ovdašnjeg ‘mladog pjesništva’ – ima li se šta kazati ili nema? – Goran Sarić je nadišao, naprosto: hrabrošću! Otkuda sad kategorija hrabrosti u pitanjima pjesničkog umijeća? Otuda, što je spomenuti kapitalni problem mladog pjesnika: Šta? Jer, Kako? Smo već naučili! – Sarić riješio beskompromisnim podastiranjem duše i čulnoga na uvid nemilosrdnom tuđinu – čitaču! Od pjesme s početka knjige, ‘Sam, u Mostaru’, u kojoj vrišti neutaženi eros: ‘Još jedna prođe! Još jedna! I opet! Na čelu kapljica… ‘, preko erotske eksplozije što se biva u pjesmi bez naslova ‘Vertigo’, ili u pjesmi ‘Ključ’, do sličica idiličnog života sa opjevanom Darijom, nad kojom kao da lebdi postkoitalna tuga! – odvija se Sarićeva, do perfekcije homogeno izvedena istorija čunoga, pjesničkim skalpelom obducirana, pojmljena, shvaćena i , kako bi,čini mi se Vulf rekao: ‘zadojena svrhom’.
Iz recenzije Abdulaha Mahića | | |
| | |
| |  | | |  |
Tvoji smo sinovi, nezahvalni oče,
Koji nas baci u ovu guduru, u ovu klisuru
Što joj imenom “život” odviše nježno,
U silnom strahu tepamo. (Kao da je smirenje propast.)
Tvoje nas sunovraćene misli vode, izmiješane,
O, blago tom crnom tijestu!, tvojim bijelim rukama
Lično. Opustošio si precvale trezore ružnih,
Najljepših riječi, i u našim plamenim očima... >>više
| | |
| | |
| |  | | |  |
U planinama u mojoj zemlji naletiš tako pokatkad na grob. Na neki zaboravljeni grob za koga ama baš niko na svijetu ne zna ko je u njemu sahranjen.
Zimi se ništa ne vidi. A kad se snijeg sproljeća otopi, ti grobovi nakratko iziđu na vidjelo, da bi uskoro opet bili prekriveni divljim raslinjem. Baš kao da se sama priroda plaši da bi mogli biti otkriveni.
A kad planinari izdaleka opaze takav grob, oni počnu pjevati pjesme, pjesme protiv diktature.
Pjevajući tako hodaju sve do groba. Tamo odlažu svoje ruksake da se malo odmore i da nešto prezalogaje... >>više | | |
| | |
| |  | | |  |
“Riječ je o romanu za djecu uzrasta od, recimo, osam do petnaest godina – o djelu jednog izrazito humanog i urbanog senzibiliteta i, što je najvažnije, raskošne mašte i razigranosti ( što plijene svakog čitatelja, bez obzira na starosnu dob). Dječja borba za identitet, u okviru koje se adolescenti upoznaju sa svijetom odraslih, i bitno utiču na obogaćenje i na oplemenjivanje tog svijeta – to je najsažetije izraženo, opći okvir ovog romana...>>više
| | |
| | |
|
|
 | goran.saric@ubn.ru.nl
Goran Sarić (1959), rođen i do marta 1994. živio u Konjicu, Bosna i Hercegovina.
Objavio četiri knjige poezije: “Osmišljeni suteren”, KO Mostar, 1985, “Od kolijevke pa do bajke”, KO BiH, Sarajevo 1986, “Naprijed u kameno doba”, Grafit, Lukavac 1998. i “Ipak, ljubavne pjesme”, Kujundžić, Tuzla 1999. godine.
Poeziju, prozu i književnu kritiku objavljivao u brojnim listovima i časopisima na prostoru bivše Jugoslavije.
Nagradjivan.
Uvršten u tri izbora/panorame BiH- poezije (priređivači: Goran Simić, Selim Arnaut, Željko Grahovac). Nekoliko godina radio kao zamjenik glavnog i odgovornog urednika sarajevske “Književne revije” i urednik izdavačke djelatnosti Književne omladine BiH.
Od 1995. godine živi-stanuje u Holandiji, zemlji lala i kanala.
U posljednje vrijeme uglavnom piše priče, te prevodi s holandskog (Hari Muliš, Kader Abdolah, Arnon Grundberg, Kes van Koten…). Upravo kao rezultat te aktivnosti, Dom štampe Zenica je 2000. godine objavio njegov prevod romana “Pluk, dječak iz Solitera”, čuvene Holandjanke Ani M.G. Šmit (Annie M.G.Schmidt), dobitnice nagrade “Hans Kristijan Andersen” - najveće svjetske nagrade iz oblasti književnosti za djecu.
Novembra 2002. godine je iz štampe izišao njegov drugi prevod s holandskog jezika, roman iransko-holandskog pisca Kader Abdolaha, “Duga plovidba praznih flaša”. Knjigu je objavila Izdavačka kuća “Vrijeme” iz Zenice.
2004. godine su u BiH objavljena čak dva njegova prevoda s holandskog: roman za djecu Ani M.G. Schmidt ‘Oće i njen tata Tos’ i zbirka odabranih priča Kader Abdolaha pod nazivom ‘Sokolovi’. Obje knjige je objavila Izdavačka kuća ‘Vrijeme’ iz Zenice.
Poezija mu je prevođena na holandski i makedonski jezik.
|
|
